Goran Jokić o „Hotelu Balkan“: Bravo mi!

„Ispunio mi se jedan veliki san i želja da u mojoj Banjaluci radimo ozbiljne, velike glumačke poduhvate,  a kompleksnost ovoga šta je urađeno zaista je kao je neki veliki građevinski projekat“, kaže glumac Goran Jokić, govoreći o seriji „Hotel Balkan“ čije emitovanje kreće ovog ponedjeljka, 21. septembra, na RTS-u, a nešto kasnije i na Superstar TV kanalu i RTV BN.

Ističe da je iza ekipe koja potpisuje ovaj projekat ogroman posao, a da je „Bosonoga produkcija“, u čijem studiju je i snimana serija, pozicionirala Banjaluku kao destinaciju na koju u filmskom svijetu regiona ozbiljno računaju.

Za samu seriju „Hotel Balkan“ vjeruje da će, zbog mentaliteta likova, karaktera i situacija, biti bliska današnjem gledaocu, a ujedno progovara i o tome kako je aktuelna situacija uticala na kreativne procese, ne samo u filmskoj industriji, već i kada je riječ o pozorišnom stvaralaštvu.

Serija „Hotel Balkan“ je porodična priča, koja donosi uvid u dešavanja pod krovom istoimenog zdanja, ali i u život njegovih vlasnika. Jeste li prepoznali neke njene segmente i u svakodnevnom životu, onome bilo koga od nas?

“To su iste illi slične ljudske sudbine koje srećemo i viđamo svakog dana, bilo u privatnom životu, poslovnom okruženju ili na televiziji – u fikcijama, dokumentaristici, intervjuima, debatama ili informativnim emisijama – samo možda malo neobičnije  – „filmskije“.”

Utjelovili ste lik jednog od sinova vlasnika hotela, onog koji preuzima porodični biznis. Nije to baš tako lako, čak ni kada je tek o seriji riječ, jer kompleksnost međuljudskih odnosa nekako uvijek ispliva u prvi plan, zar ne?

“Bio sam u životu nekoliko puta u hotelima, na noćenju sa doručkom i to je sve što znam o hotelima,… ali nisu bitni hoteli, niti je ovo serija o upravljanju kompanijama, hotelima i zgradama.

Ovo serija je priča o ljudima i njihovima malim životima, o konstantnoj potrebi i potrazi za ljubavlju, sa svim onim preokretima – komičnim i tragičnim koje ta bitka sa životom čini neizbježnim. Bilo bi lako i lijepo živjeti kada ljudi ne bi glupostima komplikovali život i sebi i drugima i kada mnogi ne bi imali taj neobjašnjiv poriv da iskorištavaju i tlače druga božja stvorenja oko sebe. Svi smo mi stvoreni iz ljubavi, a onda bitisanjem na ovoj plavo-zelenoj loptici radimo većinom sve kontra. Previše se batrgamo, grabimo i koprcamo, stičemo i skladištimo, a ništa vrijednije i ljepše na ovom svijetu nema od ljubavi prema drugom biću, bližnjem živom stvorenju, ništa toplije od blagog osmijeha i pogleda ozarenih očiju kojeg možemo uputiti duši pred nama.”

Sukobi, intrige, prevare, lakomislenost… kako izgleda sve to, ali i mnogo više spoznaćemo kroz ovu serijsku priču. Šta mislite, zbog čega će ona biti dopadljiva gledaocima?

“Prvenstveno zbog mentaliteta likova, karaktera i situacija veoma bliskih današnjem gledaocu, kao i veoma neobičnih i neočekivanih zapleta i preokreta. Vjerujem da će i to što smo se trudili da nema puno grubosti i ružnih riječi takođe izmamiti simpatije gledalaca.”

U pitanju je telenovela, ali je, čini se, malo drugačije urađena od onog na šta smo navikli kada je takav format u pitanju. Gdje biste Vi, u tom pogledu, smjestili „Hotel Balkan“?

“Ne bih mogao da navedem nijednu sličnu seriju posljednjih godina, pa da kažem: „E, to je kao ona serija…!“ Zaista, veoma je neobično – sa radnjom koja se dešava u današnjem vremenu, ali i sa dijelovima koji se dešavaju u vremenima oko Drugog svjetskog rata. Meni je bilo veoma zanimljivo dok sam čitao, a nadam se da će tako biti i na TV ekranu.”

U pitanju je regionalni projekat, pa je tokom aktuelnog perioda bio pravi podvig sprovesti sve to u djelo. Da li se to osjetilo tokom snimanja i kako ste se nosili s tim izazovima?

“Nisu svi glumci iz Banjaluke, ima ih mnogo iz drugih gradova, pa i susjednih država, veliki je posao bio sve to uklopiti, isplanirati, ali „Bosonoga produkcija“ ima odličnu organizaciju i mi, glumci, nismo osjetili nikakve probleme. Imali smo zastoj od dva mjeseca tokom ove pandemije, ali smo uspješno nastavili još raspoloženiji i orniji za rad i pomalo smo tužni bili kada se ta stvaralačka atmosfera, lijepo druženje, završilo. Sa nestrpljenjem čekamo snimanja druge sezone…”

Slažete li se da je „Bosonoga produkcija“, ne samo udarila temelje kinematografije u Republici Srpskoj, već i pozicionirala Banjaluku kao novu filmsku destinaciju?

“To je sada već svima poznata činjenica – Banjaluka je mjesto-studio-lokacija i destinacija za snimanje filmova i serija i tu više nema upitnika i dileme – to svi u filmskom svijetu regiona znaju i na Banjaluku i „Bosonoga produkciju“ ozbiljno računaju.”

Šta je Vama, u profesionalnom smislu, dobro donio „Hotel Balkan“?

“Mnogo, veoma mnogo mi je dobra donio „Hotel Blakan“. Ispunio mi se jedan veliki san  i želja da u mojoj Banjaluci radimo ozbiljne, velike glumačke poduhvate,  a kompleksnost ovoga šta je urađeno zaista je kao je neki veliki građevinski projekat. Milion je tu detalja, sitnica: rekvizita, kostima, ljudi, mašina, tekstova, vozila, kreveta, stolova, stolica, sijalica… pa onda glumaca iz deset gradova, država, pozorišta, pa puno statista… ogroman posao koji je za nama, a sve u organizaciji i produkciji naše, banjalučke kuće „Bosonoga produkcija“! Nakon odličnih serija „Meso“ i „Kosti“, evo i „Hotel Balkan“. Bravo mi!”

Kad se kamere ugase… kako biste opisali atmosferu koja je vladala u filmskom studiju u Velikom Blaškom?

“Volio bih da svi ljudi koji nešto rade, bilo gdje na svijetu, bilo koji posao, imaju na tom poslu – svom radnom mjestu takvu radnu atmosferu kao što smo mi imali radeći ovu seriju. Meni je to jedno od najljepših stvari koje su se desile – da svi budu nasmijani i raspoloženi svih pet mjeseci, da se pomažemo i sve činimo da svi budu najbolji što mogu u trenutku kad se upali crvena lampica na kamerama, a tada smo svi „ozbiljni“ i „glumimo“. Svi mi često čujemo o nesuglasicama i svađama na poslu i problemima, u svim branšama i djelatnostima, a ja iz iskustva u pozorištu znam da sve što je rađeno s ljubavlju, osmjehom i lakoćom, sa radošću, međusobnim uvažavanjem i pomaganjem – osvoji i publiku u sali i nagrade na festivalima.”

A rad sa kolegama, od kojih ste sa nekima vjerovatno prvi put sarađivali?

“Sa glavnim partnerima – likovima sa kojima imam najviše scena, koji su igrali uloge mog oca, brata, „novu“ ženu i šefa recepcije – igraju kolege iz Novog Sada, Sombora, Podgorice i Beograda, sa kojima se nisam ni sretao, ni lično poznavao, ali sam ih gledao u nekoliko predstava na našem Teatar festu „Petar Kočić“. Radili smo kao da se znamo sto godina –  sa velikom lakoćom, pri čemu nam je zajedničko dugogodišnje iskustvo pomagalo da neke scene napravimo efikasnije nego što je prvobitno zamišljeno. Sa većinom ostalih glumaca u seriji sam već u pozorištu igrao mnogo predstava i to je bilo „pjesma“.”

Spominjete pozorište – da li je aktuelna globalna kriza usporila kreativne procese ili umjetnost, ipak, ne može da čeka?

“Pomenuo sam već onih dva mjeseca vanrednih mjera koje su sve zaustavile, ali život ide dalje, pa tako i pozorište. Predstave se igraju, za malo manji broj gledalaca, a pripremaju se nove i predstave. Pozorište živi i živjeće, jer pozorište je igra, a svi smo mi djeca – božja i naših roditelja.”

Izvor i fotografije: Bosonoga produkcija