Priča o iskušenjima duševnih bolesnika

Stravičan zločin koji je 2009. godine uznemirio stanovnike Velike Kladuše, kada je duševni bolesnik T.P. počinio oceubistvo, događaj je koji su banjalučki reditelji Vojislav Erceg i Duško Stanivuk dokumentovali u filmu “Božji ljudi”.

Priča o pjesniku, šizofreničaru i oceubici bavi se društveno odgovornom temom, a Vojislav Erceg, kojem je ovo i diplomski rad, istraživanje za ovaj projekat počeo je 2013. godine.

“Kinematografija, budući pučanska umjetnost, jeste zapravo način da oteram demone od sebe – beg od introvercije, od usamljenosti, koju pisanje, na način na koji ja doživljavam spisateljsku rabotu, podrazumeva. Taj moj film, dakle, posljedica je mojih izvjesnih opsesija, filmskih i literarnih”, kazao je Erceg na početku razgovora.

U pokušaju da u našem razgovoru i za naše čitaoce napravi otklon od potištenosti koja ga prati, Erceg navodi da je glavni akter ove priče prije svega pjesnik koji je stigmatizovan i viktimizovan, “čak i od institucija i predstavnika institucija koje bi trebalo da ga, ako ništa, zaštite”.

“Nama se taj dželat i žrtva, pjesnik i oceubojica, riječju nesrećnik, ispovijedio – na čemu, uvijeren sam, mogu da nam zavide svi psihijatri koji su ga liječili”, istakao je ovaj mladi autor.

Pojasnio je da je ono o čemu je crna hronika lokalnih i regionalnih novina brujala, stavljajući pod verbalnu giljotinu duševno bolesnog T.P., koji je zbog posljedica neliječene šizofrenije nesvjestan i u stanju krajnje neuračunljivosti počinio oceubistvo, na njih djelovalo kao podsticaj da se upuste u snimanje te filmske priče.

Govoreći o odgovornosti koja ih prati, Erceg je naveo rediteljsku eksplikaciju koju je napisao prije nego što je diplomirao.

“Prelistavam bilješke – po ko zna koji put – što sam ih vodio za sve ovo vrijeme pravljenja ‘Božjih ljudi’. Nižu se stranice, solilokvij i dilema: da li jedan ovakav film uopšte treba da postoji? Da li smo ovim našim filmom prešli granicu ljudskog dostojanstva? Zašto smo uopšte slikali te nesrećne ljude? Da bismo i sami na kraju postali nezadovoljni”, pitao se ovaj autor.

U svojoj eksplikaciji dalje navodi da je T.P. u pravu kada kaže da je neumjesno kopati po tuđim životima.

Pojasnio je da su na filmski način dokumentovali kako stvarnost iskušava duševne bolesnike, te dodao da se suočavamo sa problemom za koji ponekad pomislimo da nas zaista guta.

“Pjesnik – oceubica, duševni bolesnik, problem prihvatanja bolesti, njegov odnos prema okolini, te odnos okoline prema njemu. Nije to proces stvaralačkog rada, već odgovornost prema stvarnosti”, kazao je Erceg.

Kako bi prikupili sredstva za film, pokrenuli su i kampanju na “Crowdfundingu”, koja obuhvata širu masu ljudi pomoću kojih se neki projekt ostvaruje, odnosno gdje ljudi malim uplatama putem intreneta zatvaraju finansijsku konstrukciju projekta.

“‘Crowdfundig’ za nas jeste istovremeno i koncept i neophodnost. Koncept, stoga što od institucija nema vajde. Neophodnost, jer nam je novac potreban da završimo film. Kako bi se čitaoci što bolje informisali u kojoj je fazi ovaj projekat, te koliko je još sredstava neophodno za njegov kraj mogu posjetiti stranice: http://igg.me/at/gpdoc ili FB/godspeoplemovie ili, www.benjaminmovie.com”, istakao je on.

Svi oni koji žele da pomognu ovim mladim autorima da završe ovu dokumentarnu priču putem navedenih sajtova mogu to učiniti još samo danas.

Izvor: Nezavisne