Objavljeno djelo “Moje knjige” Ranka Risojevića

Djelo “Moje knjige” podnaslova “Autobiografija po knjigama” Ranka Risojevića nedavno je objavljeno u izdanju Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske (NUB RS), a, kako sam autor kaže, riječ je o njegovoj duhovnoj autobiografiji.

“Knjige koje sam čitao i o njima ovdje ostavio zapis moja su pritoka i objašnjenje mog života. Ljudi koje sam spominjao moje su pritoke, na kraju – eto mene ovakvog kakav jesam, širi, jači, bitniji. Tako ova autobiografija po knjigama i ljudima nije tek memoarska literatura, nego moj duhovni život”, zapisao je u predgovoru knjige Ranko Risojević.

Pisac ističe da je knjiga puna sjećanja “ovog mene” koji je knjigu ispisao da bi sebe oblikovao, a ne da bi se u sjećanju junačio i pravdao.

“Ništa u djelu nije bilo ispisano ranije, nastajalo je nedavno i oslanjalo se na sjećanje, na zapise, na ponovna čitanja i preispitivanja. To je bio veliki užitak. Bart misli da je to tjelesni užitak, što mi prija. Otkrivanje novog kontinenta koji se smjestio u meni i tu se oglasio. Čitam i tražim u pročitanom sebe i svoje vrijeme, da bi se to pročitano u meni osjećalo prijatno, kao u novom gnijezdu”, navodi Risojević.

On je u djelu “Moje knjige” pisao o piscima i knjigama raznih epoha, počevši od djela Mladena Oljače, Knuta Hamsuna, Bleza Paskala, Stefana Cvajga, Maka Dizdara i Andrea Žida, preko Duška Trifunovića, Danila Kiša, Henrija Milera, Stendala, Milutina Milankovića, do Raška V. Dimitrijevića, Šekspira u prevodu Laze Kostića, Brehta, Krleže, Andrića, Selimovića, Kolje Mićevića i drugih.

“Sada sam jedva doticao ta djela, tek toliko da bih naglasio neka mjesta i da bih čitaoca podsjetio na njih u vremenu kada sam ih prvi put susreo, kada smo se prvi put susreli i prepoznali. U međuvremenu, o njima su mnogi pisali, hvala im, mimo mene, imali su dobru literaturu, dobru lektiru. Knjiga iz neškolske i školske lektire treba da se čita više puta u životu da bi bila tvoja, da biste se sprijateljili do kraja. Bez obzira na to da li je riječ o Montenju ili Meši Selimoviću, i tako redom”, ističe Risojević.

On dodaje da pisce ne upoređuje te da je bitna istina koju njihova djela donose, inače su samo blijeda kopija nekog života.

“Naprotiv, ako su prava istina onda je naš život pomalo i kopija djela koje čitamo. Bezbroj je takvih knjiga, ja sam se sada opredijelio za ove jer su me izabrale u vremenu za mene bitnom za napredovanje. Izbor izgleda slučajan, ali on je u suštini sudbinski. Kako? E, o tome sam baš pisao. Inače bi to bio spisak najznačajnijih svjetskih knjiga. A veliki klasici obično se pozivaju na njih. Naprotiv, neke od ovdje navedenih mojih knjiga mnogima nisu uopšte značajna djela. Oni imaju svoja značajna djela”, zapisao je Risojević. Književnik ponavlja da je značajan učinak knjiga o kojima je pisao u njegovom životu, naročito u ranim godinama, kada čovjek traži pravi put, a nema pri sebi ni kompas ni vodič.

“Ove knjige i njihovi tvorci moj su kompas i moje putovođe. Kako sam im samo zahvalan. Da njih nije bilo vjerovatno ni mene ne bi bilo ovakvog kakav jesam. Ni ove knjige, čija je prva priča objavljena 2015. godine, a 43. ove godine, sve, jedna po jedna, na Ajfelovom mostu”, piše Risojević, a mi dodajemo da je “Ajfelov most” internet časopis pisca Miljenka Jergovića, koji ujedno potpisuje i pogovor ove knjige. Jergović ovdje ističe da pripovijedajući o knjigama i njihovim piscima, putujući samo jednim od mogućih puteva po svojoj kućnoj biblioteci, Ranko Risojević zapravo piše svoju najprecizniju autobiografiju.

Fotografija pomenute kućne biblioteke Ranka Risojevića nalazi se čak i na koricama njegove “autobiografije po knjigama”.

“Roman o jednom životu, o jedinstvenom sjećanju i zaboravu koji taj život čine”, riječi su kojima Miljenko Jergović opisuje djelo “Moje knjige”.

Izvor: Nezavisne / Autor: Milan Rakulj