Recenzije postale hvalospjevi

Književne recenzije izgubile su svoju pravu vrijednost, pa ih u posljednje vrijeme piše ko stigne, ocjena je književnih kritičara i pisaca iz Republike Srpske.

– Kao i sve drugo što je danas u našoj sredini i u našem društvu u vezi sa javnim prostorom i sa javno izgovorenom riječju, i recenzije su pojeftinile i devalvirale. Niko ih više i ne čita, niti ozbiljno uzima, jer ih piše ko prije stigne – mišljenje je profesora sa banjalučkog Filološkog fakulteta Duška Pevulje.

On je istakao da je nekada od recenzija zavisilo da li će neko djelo biti štampano, te da li je vrijedno ili nije.

– Danas su recenzije najčešće hvalospjevi nekompetentnih ljudi, koji zaista nemaju nikakvu ni stručnu, ni estetsku, ni moralnu težinu. Uostalom, takva nam je uopšte književna kritika, književnost i kultura u cijelosti – naglasio je Pevulja.

Slično mišljenje ima i književnik Ranko Risojević, koji je takođe naglasio da je recenzija doživjela naopaku promjenu.

– Smatra se normalnim da sam pisac (naučnik, autor djela) treba da traži recenzenta. Trebalo bi biti upravo obrnuto. Recenzija je institut verifikacije, ocjene djela i ne bi trebalo da autor o tome išta zna i radi, jer će srozati samu recenziju na formu – kazao je Risojević.

Podsjetio je da su nekada izdavači sprovodili postupak recenziranja djela koja su im poslata na objavljivanje.

– Sam izdavač imao je tijelo, često su to bila i dva tijela, redakcioni odbor i savjet, koji određuju recenzente među najuglednijim stvaraocima iz oblasti za koju se traži recenzija. Danas je to veoma rijetko – objasnio je Risojević.

Danas se, kako je rekao, čak i za naučna djela očekuje ocjena koja je daleko od nepristrasnosti i predstavlja samo formu.

– Izdavač je ostao samo ljuštura, dok sve ostalo vodi i plaća sam autor. Dok se tako radi, ne treba očekivati ni kvalitet ni zainteresovanost izdavača za djela koja objavljuje – kazao je Risojević.

Književnik Stevka Kozić-Preradović rado piše recenzije za djela mladih autora, ali, kako je rekla, samo pod uslovom da knjiga u “svojoj prvini nudi zrnce novine ljepote i talenta”.

– Činim to vrlo odgovorno, dugi niz godina, koliko se sjećam od 1982. godine i vrlo sam srećna što me 99 odsto mojih autora nije iznevjerilo. To činim iz čiste ljubavi i smatram profesionalnom obavezom starijeg kolege prema mlađem – rekla je Kozić-Preradović.

Snaga riječi

– Izgubila se snaga i odgovornost javno izgovorene riječi, koja više nikoga ne obavezuje, jer je javni prostor postao za sve otvoren, što je dovelo do ove kontaminacije primitivizmom. Moralno smo krajnje pojeftinili. Više niko nikome ne govori istinu, već će se ogrnuti simulacijama, čime se stvara prostor za trijumf mediokriteta, koji više nije duhovni ekskluzivitet, već arena svaštarstva – rekao je Duško Pevulja.

Izvor: Glas