Klasici prodaju karte

Popularni naslovi dramskih tekstova sigurna su karta za gledanost predstave na koju reditelji često igraju. Glumci, reditelji i dramaturzi smatraju da lošoj predstavi naslov ne može pomoći da bude uspješna među publikom.

– Dramski tekstovi kao što su “Hasanaginica”, ali i Nušićeve komedije “Gospođa ministarka” i “Narodni poslanik” svakako mogu da privuku publiku, što se dokazalo u Narodnom pozorištu Republike Srpske, jer su ulaznice stalno rasprodate. Ipak sam siguran da publika neće doći u pozorište samo zbog naslova – kaže glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske Aleksandar Stojaković Piksi.

Reditelj Aleksandar Pejaković, koji je postavio predstave na scenama više pozorišta u Banjaluci i Prijedoru, takođe smatra da naslovi utiču na publiku.

– Predstave uopšte, ali posebno komedije ne bi smjele imati duge naslove, jer gledaoci međusobno ne mogu lako ni da započnu razgovor, a ni da lako reklamiraju ono što su pogledali – smatra reditelj Aleksandar Pejaković.

Ističe da publika željna komedije u naslovu mora da prepozna interesantan i smislen naslov da bi uopšte došla na predstavu.

Stojković kaže da će se publika koja je čitala neki komad rado odlučiti da ga pogleda i u pozorištu.

– Da bi nastala dobra predstava, mora se izabrati dobar tekst. Odlični reditelji od lošeg teksta mogu da naprave zanimljivu predstavu, a sa druge strane treba biti “stručnjak” pa da se od odličnog teksta napravi glupost, mada ima i takvih slučajeva – kazao je Stojaković.

Smatra da reditelj mora ostaviti svoj pečat na sceni, odnosno treba da pročita tekst na osoben način.

– Klasični komadi privlače pažnju, jer je publici poznata radnja, a uvijek postoji i ta radoznalost da se vidi novo rediteljsko čitanje klasika i glumačke kreacije ostvarene u klasičnim djelima – rekao je banjalučki dramaturg Mario Ćulum.

Podsjeća da je “Gospođa ministarka” komedija koju je Nušić pisao za Žanku Stokić, a koja i danas predstavlja izazov za svaku glumicu da na scenu iznese svoju Živku ministarku.

– Sam naslov dramskog teksta je veoma bitan. Trebalo bi da bude zvučan, da privuče pažnju publike. Kao primjer navešću predstavu “PMS – Post muški stres” Gradskog pozorišta “Jazavac” gdje je naslov izazvao veliko interesovanje, pogotovo ženskog dijela publike – kazao je Ćulum.

Pejaković ističe da ne treba zanemariti ni činjenicu da je stalnoj publici apsolutno nevažno koji je naslov i žanr predstave, jer oni u teatar dolaze zbog pozorišne magije, a ne zbog relaksacije ili zabave.

– Naslov komada i plakat za predstavu ne smiju se posmatrati odvojeno, jer to dvoje skladno spojeni često veoma privlače publiku – kaže Pejaković.

Glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske Slađana Zrnić smatra da ništa ne garantuje da će predstava biti dobra ili odlična, pa ni naslov.

– Publika, naravno, voli da prepozna naslov i to je jedan mali plus. Takođe, neko će se lako odlučiti da pogleda predstavu ako u njoj igraju glumci koje voli, ako režira reditelj čiji rad poštuje – rekla je Zrnićeva.

Smatra da publika koja ima naviku odlaska u pozorište, to uvijek rado čini, dok one nenaviknute na posjetu teatru ništa neće odvesti u pozorišnu salu.

Naslovi za djecu

– Presudnu ulogu u gledanosti predstave nemaju ni forme ni žanrovi samih predstava, već najčešće naziv predstave (“Petar Pan”, “Crvenkapa”, “Pepeljuga”, “Alisa”, “Vuk i sedam jarića”). Za dječiji teatar to su svakako i sve prihvaćene i opštepoznate bajke i klasična literatura za djecu. Ovo nam govori da publika želi da na pozorišnim scenama uživa u literaturi, ali i da svakako teži ka provjerenim naslovima – kaže organizator u Dječijem pozorištu Republike Srpske Draška Despenić.

Izvor: Glas