Promovisana knjiga o banjalučkoj Gimnaziji u zemljotresu 1969. godine: Najteža godina otrgnuta od zaborava

Dešavanja tokom najteže godine u istoriji banjalučke Gimnazije, koja za nekoliko mjeseci slavi 130 godina postojanja, ta famozna 1969, kada je zbog razornog zemljotresa u gradu na Vrbasu promijenjena školska svakodnevica, ostaće trajno uklesana među korice monografije i čuvati sjećanje na teška vremena.

Ova jedinstvena knjiga pod nazivom “Banjalučka Gimnazija u zemljotresu 1969. – Sjećanje na Crikvenicu i Selce 1969/70”, autora i priređivača Dušana Popovića i Zorana S. Mačkića, a u izdanju reprezentativnog strukovnog Udruženja arhivskih radnika i Arhiva RS, juče je promovisana u Banjaluci pred mnogobrojnom publikom i nekadašnjim gimnazijalcima koji su na predstavljanje knjige stigli iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore.

Dušan Popović je naglasio da je ova knjiga zapravo pokušaj da vrate sjećanja koja su zaboravljena prije 55 godina, kada se dogodio nemili događaj u Banjaluci.

“Ova knjiga će od zaborava sačuvati jednu čudnu situaciju, fenomen koji u svijetu nije prepoznatljiv, a to je da odjednom grad napusti skoro 850 đaka. Na to ih je natjerala muka jer je banjalučka Gimnazija nakon zemljotresa bila neuslovna za nastavak školovanja pa je krizni štab donio odluku da se đaci smjeste u staro turističko mjesto Crikvenicu, kao i u Selce i Novi Vinodolski. Na taj način spasena je školska godina i jedna čitava generacija iz koje su iznikli brojni uspješni ljudi u gradu, ali i mimo Banjaluke”, rekao je Popović.

Istoričar i jedan od bivših direktora banjalučke Gimnazije Zoran Pejašinović tokom promocije je rekao da su autori napravili jedan, kamermanskim rječnikom rečeno, zum, dragocjen i vrlo plastičan pregled dešavanja u gradu neposredno prije zemljotresa, što je Pejašinovića podsjetilo na famozni serijal “Grlom u jagode”.

“Knjiga je nostalgična, što je bilo neminovno, ali nije patetična. Donosi originalan i jedinstven koncept i sadržaj, zbog čega zaslužuje sve pohvale. Ima oko 165 ilustracija, uglavnom starih fotografija, na koje se nadovezuju dragocjena sjećanja uglednih Banjalučana i ondašnjih đaka. Iako ova knjiga nema naučne ambicije, ima nespornu naučnu vrijednost i sama po sebi je dokument”, rekao je Pejašinović.

On se nakratko prisjetio kada je kao novopečani direktor Gimnazije 2009. godine razgovarao sa Smiljom Kerkez, koja je bila direktorica škole u egzilu.

“Kada sam je pitao kako je bilo, odgovorila mi je kratko, da nijedna plinska boca nije eksplodirala. Tada sam bio šokiran odgovorom, nisam razumio šta želi da mi kaže, tek kroz ovu knjigu sam definitivno dokučio šta je pričala. Ona je kao direktor škole tada drhtala i strepjela da neka od plinskih boca na koje su se đaci grijali ne eksplodira. To je antologijski detalj”, zaključio je Pejašinović. 

Nedostaci

Koautor knjige Zoran S. Mačkić rekao je kako ne može da prežali što nisu uspjeli pronaći fotografiju gimnazije u Crikvenici.

“Njome ne raspolaže ni muzej grada Crikvenice ni narodna knjižnica. A kao svojevrsni problem ili nedostatak nameću se i spiskovi evakuisanih učenika. Na jednom mjestu stoji da je u Crikvenicu evakuisano 845 đaka, a kada saberemo spiskove iz knjige, do kojih smo došli, ima 810. Nismo taj problem uspjeli da riješimo jer smo naišli na zid”, dodao je Mačkić.

Izvor: Glas Srpske / Autor: Anita Janković Rečević