Stojković: “Kokošku” igramo sa uživanjem, zato i jeste 20 godina na repertoaru

Aleksandar Stojković Piksi član je Narodnog pozorišta Republike Srpske već 21 godinu. Za to vrijeme odigrao je zaista impresivan broj uloga – što u matičnoj kući, što u Pozorištu Prijedor, a gledali smo ga i u popularnim serijama (“Meso”, “Kosti”, “Senke nad Balkanom”, “Nečista krv”) i filmovima (“Top je bio vreo”, “Turneja”, “32. decembar”…).

Stojkovića pamtimo po mnogo uloga, ali jedna je posebno upečatljiva – uloga Vasilija u predstavi “Kokoška”, koja pune dvije decenije igra na Velikoj sceni NPRS, piše mondo.ba.

Ove srijede, 1. decembra, “Kokoška” će imati posebno izvođenje, povodom važnog jubileja.

Bio je to povod da mondo.ba sa glumcem evocira sjećanja na prethodne dvije decenije.

– Za koji dan čeka nas jedno od najvažnijih izvođenja „Kokoške“ – ono povodom dvije decenije trajanja. Kakve misli i očekivanja imate pred narednu srijedu?

Nema tu nekih velikih očekivanja, mi smo tu predstavu odigrali preko stotinu puta, znamo je u dušu, mogli bi nas u pola noći probuditi i mi bismo je odigrali. Novina je to što je koleginica Vedrana Mačković uskočila u predstavu umjesto Gordane Milinović, pa nam je radost da zajedno s njom odigramo našu Kokošku.

– Možete li se prisjetiti prvih proba i izvođenja?

Bio je to lak rad, opuštena atmosfera, zaista smo se radovali i uživali radeći predstavu. Pred sam kraj proba, pred premijeru pojavila se sumnja i nedoumica da možda predstava neće biti dobra, da se neće dopasti ni kritici ni publici, ali su nas reditelj Predrag Štrbac, direktor Željko Stjepanović, umjetnički direktor Branko Brđanin ubijedili da smo uradili odličan posao i da imamo predstavu u kojoj će publika uživati.

– Zašto je baš ovaj komad jedan od najdugovječnijih u Narodnom pozorištu RS?

Više je razloga zbog čega je “Kokoška” tako dugo na repertoaru, ali mislim da je glavni razlog dobra atmosfera u glumačkom ansamblu, jer mi tu predstavu zaista volimo, čuvamo je da se ne rasturi i sa uživanjem je igramo.

– Koliko je Vama ova predstava lična, možete li kroz nju da vidite sopstveni napredak, promjene u načinu glume?

Napredovao sam i kroz “Kokošku” i kroz sve druge predstave. Rad sa dobrim rediteljima je dragocjen za svakog glumca. Način glume se ne može promijenti, jedino se kroz rad i godine postaje zreliji i sigurniji i kao čovjek i kao glumac. Najvažnije što sam naučio iz nje je da, kad se predstava iskreno i pošteno radi, kad se čuva i pazi kroz igranje, kad je sa kolegama prijateljski odnos, onda je rezultat ovako dugovječan komad. Publika vidi kad glumci na sceni zajedno rade i dobro se slažu.

– Koji su najveći izazovi pred kojim se pozorište (kao fenomen, ne samo NPRS) nalazi danas i šta je danas, po vašem mišljenju, najvažniji zadatak glumca u našem društvu?

Danas je najveći izazov pandemija. Kako održati repertoar u ovo vrijeme, sačuvati i publiku i glumce. Pored toga biti i pozorište čiji repertoar postavlja pitanja, upire prstom u društvene problema, a ujedno se baviti i pozorišnom klasikom, čuvati jezik, pismo i kulturno nasljeđe jednog naroda.

Izvor: Mondo/ Vesna Kerkez