Za Banjalučane i one koji vole Kopaonik (Foto)

Kopaonik – ili kako ga neki od milja nazivaju srpski Sent Moric – ovih dana je (pre)pun turista. Procjene se kreću od 15 do 20 hiljada gostiju. Prirodno najviše je domicilnih, ali bogami i “sudeći” po raznim jezicima, dosta je Rumuna, Mađara, Bugara, pa i Slovenaca i “ostalih”.

Iz Banjaluke do ove planine vode različiti putevi. Odabrali smo onaj “stari” pravac – preko Hrvatske, zaobišli Beograd i auto-putem dalje. Isključili smo se kod varošice Ćićevac i stigli u Kruševac. Šest sati nam je trebalo da prevalimo oko 500 kilometara i da stignemo u podnožje masiva. Imali smo sreće jer nas je pratilo sunčano vrijeme i suv drum. A nije bilo pretjerane gužve u saobraćaju. Kada smo prošli Brus i Brzeće sačekalo nas je prvo (neugodno) iznenađenje.

Ulazak vozila u Nacionalni park naplaćivao se 300 dinara (oko 2,5 KM), a od ove sezone jedan dan parkiranja pred hotelom koštao je 500 dinara, iako se radi o hotelskom placu. Kako poslije dugog puta najbolje “sjedne” espreso, ne baš kvalitenu kafu sa tri-četiri gutljaja platili smo 240 dinara – bezmalo četiri marke. Tolika je tarifa i za čaj, bilo koje “marke”.

Za desetodnevno skijanje, odnosno ski kartu valja izdvojiti oko 20.000 dinara (oko 330KM). Budući da je potpisnik ovih redova posljednjih šest zimskih perioda redovan gost ovog zimskog centra bez većeg napora izračunali smo da su cijene – po svim “artiklima”- više za 20-30 posto nego lani. Uključujući i hotelski smještaj na bazi polupansiona, oko 100 KM dnevno. Za one sa prosječnim primanjima, skupo. Ali kad se Kopaonik i “život” u ovoj skijaškoj predstojnici voli, onda se i taj namet lakše “podnosi”.

Izuzev jednog baš gusto maglovitog dana svi ostali su bili idealni za uživanje u ovom popularnom bijelom sportu. Vaš reporter je svaki put izlazio na staze kada su se “palili” vertikalni transporti i kada su ratrakt mašine upeglale sve pravce. U podnevim časovima su se “znali” formirati duži redovi za uspon na Pančić na kojem se još uvjek “šepuri” nelegalno izgrađeni objekat koji je odavno trebao biti srušen. Investitor je, očito, neko politički “jak” i pripadnik vladajuće “strukture”.

Sunčano vrijeme i dosta visoke temperature su uticale da skoro sve staze u poslijepodnevnim časovima budu prilično razrovane i sa puno “hupsera”. Ali to je već bio “tajming” za neki od brojnih restorana, ili velnes centar i – ko voli – popodnevni odmor.

Sve u svemu Kopaonik je i ove zime pokazao svoje pravo lice sa obiljem prirodnog snijega kada ga je bilo malo u čuvenijim centrima, ali i svoje naličje u cijenovnoj “politici”. Ali, uvjerili smo se, politika je sve oko nas. I kada nismo na zimovanju.

Banjaluka.com / Autor: Slobodan Pešević