Objavljeno: 24. 10. 2012 u 22:38h
Piše: Dijana Majstorović
Neki se sportom bave kako bi upotpunili svoje slobodno vrijeme, neki žele da budu u dobroj formi, dok je nekima sport sinonim za život. Upravo takav je i naš sagovornik kojem sport predstavlja sve.
Đorđe Đukanović, učenik trećeg razreda Medicinske škole Banjaluka, već godinama trenira boks, a 2010. godine učestvovao je i na Balkanskom prvenstvu u boksu.
Zašto baš boks? Iz čega se ta ljubav rodila?
– Počeo sam da treniram prije 3 godine po nagovoru oca, koji je takođe bio bokser. Boks je kao neka vrsta droge, jednostavno ti uđe u krv i ne možeš bez njega.
Koliko često treniraš? Da li su ti treninzi naporni?
– Treniram jednom dnevno, osim kada sam u pripremnoj fazi, tada imam 2 treniga. Naporni su, ali kada nešto volite i imate volju, sve je lako.
Da li si učestvovao na nekim većim takmičenjima i kojim?
– Učestvovao sam na Balkanskom prvenstvu na kojem sam zauzeo 3. mjesto, bila bi i veća
takmicenja, ali su finansiske mogućnosti male.
Da li planiraš da život posvetiš boksu?
– Planiram da nastavim trenirati i čekaću svoju šansu za neki veći uspjeh. Pa i kada završim
svoju karijeru treniraću rekreativno, jer boks je definitivno veliki dio mog života.
Da li imaš nešto da poručiš klincima koji nisu sigurni da li treba da treniraju boks?
– Poručio bih im da ako žele da saznaju svoje granice i to koliko su spremni daleko da idu, trebaju da treniraju boks. Boks nije obična tuča i nije tako jednostavan kao što izgleda.
Đorđe, hvala na razgovoru. Mi ti želimo mnogo uspjeha, jer se rad i trud isplate.
– Hvala vama.
(Ovaj tekst je nastao kao rezultat rada učenika/ce koji je pohađao/la obuku iz online novinarstva u organizaciji portala Banjaluka.com u okviru projekta “Pišem kao što živim”.)