Banjalučanin Nemanja Mihajlović akrobacijama prkosi opasnosti

Banjalučanin Nemanja Mihajlović trenutno je jedini stant vozač u BiH, a riječ je o ekstremnom sportu koji je devedesetih godina nastao iz uličnih akrobacija motociklista.

Interesovanje za ekstremnu vožnju i izvođenje akrobacija motociklom, priča Mihajlović, javilo mu se 2005. godine, kad je gledao snimak sa jednog takmičenja u vožnji motora sa trikovima. Prvi motor koji je dobio u osamnaestoj godini, kako navodi, čim su ga izvezli iz salona, odmah je počeo da vozi podignut na prednji točak.

“Prva četiri mjeseca vježbao sam vožnju na prednjem i zadnjem točku, a onda sam pronašao sajt na kojem je objašnjen postupak izvođenja trikova na motoru i tako sam počeo da učim da radim složenije akrobacije. Takođe sam i motor nadogradio zaštitnim šipkama, pomoćnom ručicom za noge i dodatnom kočnicom za ruke, kako bih lakše izvodio trikove”, objašnjava ovaj dvadesetdvogodišnjak.

Budući da većina naših sugrađana nije čula za ovaj sport, doživljavaju ga kao “divljaka” koji bespotrebno rizikuje svoj život, dok im ne objasni o čemu se radi.

“S obzirom na to da nemam mnogo prilika da pokažem ljudima čime se bavim, u posljednje vrijeme imam običaj da odem na neki od gradskih parkinga i uradim nekoliko trikova. Uvijek se okupi mnogo ljudi da me gledaju, a ako neko želi da ga provozam, rado to uradim”, navodi Mihajlović.

Kako kaže, do sada je imao dva javna nastupa i to prošle godine na auto-moto trkama u Zalužanima i u parku “Mladen Stojanović” na Sajmu sportova, nakon kojih su uslijedili vrlo pozitivni komentari posmatrača.

Mihajlović je prošle godine takođe osvojio i treće mjesto na takmičenju uličnog stila vožnje “50 stant video-kompetišn”, na koje je apliciralo putem interneta, odnosno, snimak vožnje je, kako objašnjava, poslao na sajt gdje je ocjenjivan na osnovu snimljenih akrobacija.

Ono što stant čini opasnijim od ostalih sportova jeste velika mogućnost povređivanja, što je Mihajlović osjetio i na svojoj koži.

“Rizik je ono što me privlači kod ovog sporta, a povrede su se uglavnom dešavale zbog neispravnosti na motoru. Imao sam teških padova, zadobijao razne povrede, kao što su lomovi ruke, iščašenje kuka, istegnuta tetiva, pomjeranje petog pršljena, zatim mnogobrojne poderotine, ogrebotine i ugnječenja”, rekao je on.

Kako navodi, za bavljenje ovim sportom potreban je ispravan motor, čije održavanje plaća sam, te betonski teren veličine jedne polovine fudbalskog igrališta, što naš grad nema, ali i pored svih otežavajućih okolnosti, ima mnogo klinaca koji se raspituju za ovaj sport, zbog čega planira u budućnosti da osnuje sekciju u okviru jedne škole ekstremnih sportova i da podučava potencijalne kandidate.

Njegovi planovi za budućnost uključuju i odlazak na stant takmičenje koje se održava u Hrvatskoj ove godine.

Izvor: Nezavisne