Banjalučanka Dragica i Novak iz Sokoca “osvojili” Kilimandžaro

Oni nisu alpinisti, ali su odlučili da se popnu na krov Afrike, 5895 metara visok Kilimandžaro, čuvenu planinu za koju se vezuju mnogi mitovi i o kojoj je pisao i legendarni Ernest Hemingvej. Rečeno, učinjeno!

Banjalučanka Dragica Pajević, visokopozicionirana menadžerka u Svjetskom programu hrane UN, te Novak Marić, inženjer građevinarstva iz Sokoca, koji živi u Beogradu, nedavno su osvojili Kilimandžaro.

Kada su stigli na krov Afrike, postavili su dvije zastave: zastavu Republike Srbije, čiji su oboje državljani, te zastavu SFRJ sa crvenom petokrakom, obilježje države u kojoj su rođeni.

Ovom triumfalnom trenutku prethodile su, naravno, žestoke pripreme: dani i dani vježbanja u teretani, trčanja, plivanja, kontrolisane ishrane, kako bi ojačali, stekli kondiciju i mentalno i fizičko zdravlje neophodno za ovakav poduhvat.

Polazna tačka im je bio glavni grad Kenije, Najrobi, gdje Dragica živi i gdje joj je Novak došao u posjetu. Potom duga i zahtjevna vožnja od 400 kilometara, afričkim drumovima, do grada Aruše u susjednoj Tanzaniji.

Od Aruše su se zaputili ka živopisnom gradiću Moši, koji je polazna tačka ekspedicije.

– Priznajem, brinula sam da li ću uspjeti da se popnem na Kilimandžaro i da siđem s planine, ali još sam više brinula kako ću, nakon tolikog napora, sjesti za volan i odvesti nas nazad u Najrobi. Srećom, i Novak je sjajan vozač i nije mu problem da vozi lijevom stranom druma, što je “naopako” u odnosu na Evropu – kaže Dragica za Srpskainfo.

Srećom, sve je prošlo dobro. Uspon je trajao 4 i po dana, a još skoro 2 dana je bilo potrebno za ništa manje zahtjevno spuštanje sa planine. Na tom putu se valajlo boriti sa umorom i “planinskom bolešću” izazvanom naglim padom, odnosno porastom atmosferskog pritiska.

Na visini većoj od 3.000 metara je prilično teško disati.

– Bila sam malo umorna, iscrpljena, preplanulo lice, mučnina, bol u mišićima, ali sve to to očekivano. I sve je prošlo za nekoliko dana – kaže Dragica.

Ostalo je iskustvo koje se pamti do kraja života i dorobit po zdravlje. Jer, kako kažu naši alpinisti – početnici, na svojoj su se koži uvjerili da su stručnjaci u pravu, kada kažu da planinarenje jača srce, pluća i mišiće i da je najbolji lijek protiv depresije i anksioznosti.

Izvor: Bl portal