Danas je Sveti Atanasije: Obavezno poklopite posuđe, vjerovanja kažu da postoji dobar razlog za to!

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog Atanasija Velikog, svetitelja koje je živio početkom 4. vijeka.

Sveti Atanasije Veliki, arhiepiskop aleksandrijski rođen je u Aleksandriji 296. godine,a već u ranom djetinjstvu okrenuo se duhovnosti. Kao đakon arhiepiskopa Aleksandra, bio je na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji gdje se proslavio svojom učenošću. Doprinio je učvršćivanju pravoslavlja, a naročito pisanjem Simvola vjere koji je na Saboru i usvojen.

Nakon smrti arhiepiskopa Aleksandra, na njegovo mjesto dolazi Atanasije koji će u tom zvanju ostati preko 40 godina.

Atanasije je možda i jedan od najklevetanijih i najprogonjenijih svetitelja. Progonili su ga carevi Konstancije, Julijan i Valent, jeretik Arije i njegovi sljedbenici, episkop Jevsevije nikomidijski i mnogi drugi.

Bio je prinuđen da se krije svuda – u bunaru, u grobu, u pustinji, po kućama, a dva puta je bježao i u Rim. Od 47 godina episkopovanja, više od 15 je proveo u progonstvima i zatvorima.

Na saboru u Tiru 335. godine Sveti Atanasije je opovrgao sve optužbe kojima su ga opterećivali, piše u djelu “Istočni Oci 4. vijeka”, koje je izdao Hilandar.

Međutim, njegovi protivnici su naumili da ga pred Konstantinom ocrne kao vinovnika i uzročnika smutnje. Imperator mu je zaista zapovjedio da se udalji iz Egipta na zapad, u Trir, premda je, u isto vrijeme, zabranio da se aleksandrijska katedra popunjava.

Atanasije je u Triru dočekan sa ljubavlju i poštovanjem. Za kratko vrijeme njegov uticaj se u gradu silno osjetio u crkvenim krugovima. Njegovo ime se kasnije dugo čuvalo u pobožnoj uspomeni. Poslije Konstantinove smrti 337. godine, sveti Atanasije je, zajedno sa mnoštvom drugih prognanika, dobio razrješenje da se vrati na svoju katedru. Narod ga je dočekao sa likovanjem.

Međutim, odmah su započele nove spletke neprijatelja. Evsevijani su ga optužili da se nezakonito vratio na katedru, bez saborskog opoziva svrgavanja na Tirskom saboru. Na njegovo mjesto je bio upućen arijanski prezviter Pist, koga je za episkopa rukopoložio arijanac Sekund Ptolemaidski.

Međutim, njega je egipatski episkopat predao anatemi. Bez obzira na jednodušnu zaštitu koju je doživio na Aleksandrijskom saboru 339. godine, Sveti Atanasije je ponovo svrgnut Antiohijskim saborom iz 340. godine. Na aleksandrijsku katedru je bio postavljen Grigorije Kapadokijac. On je u Aleksandriju upao sa vojnom silom i uz krvoproliće zauzimao hramove.

Sveti Atanasije je smatrao pametnim da se udalji iz Egipta. On se uputio u Rim, gdje je na pomesnom saboru bio opravdan od kleveta i primljen u opštenje. Papa Julije ga je lično zaštitio. U Rimu su se oko Atanasija sabrali revnitelji monaških podviga, privučeni slavom egipatskih pustinjaka.

Tokom 343. godine sveti Atanasije je bio na saboru u Serdici, a 345. godine ga je Konstancije pozvao da se vrati u Egipat. On se u Aleksandriju vraća 346. godine. Sredinom pedesetih godina ponovo su se obnovile arijanske smutnje. Pod pritiskom imperatora Atanasije je ponovo svrgnut na saborima u Arlu (353. g.) i u Milanu (355. g.).

Tek pred smrt proživio je neko vrijeme mirno kao pastir dobri usred dobrog stada svoga, koje ga je istinski ljubilo. Čovjek koji je formulisao najveću istinu, imao je mnogo i da postrada za tu istinu, dok na kraju nije umro, 373. godine.

Malo je svetitelja koji su bili tako bezobzirno klevetani i tako zločinački gonjeni kao sveti Atanasije. No, njegova velika duša sve je trpeljivo podnijela radi ljubavi Hristove i najzad izašla pobjedonosna iz cijele te strašne i dugotrajne borbe.

Izvor: dnevno.rs