Fotografije: „Nevidljivi ljudi“ ispred kamere

Širom svijeta više od 100 miliona ljudi žive kao beskućnici. Li Džefriz, fotograf iz Mančestera, je riješio da skrene pažnju na „nevidljive ljude“ koje svakodnevno srećemo na ulici, ali se pravimo da ih ne vidimo…

Ne tako davne 2008. računovođa i fotograf-amater, Li Džefris je otišao u London kako bi trčao maraton.

Dan prije same trke, Džefriz je krenuo u šetnju po nepoznatim i slijepim ulicama sa jednim ciljem – da fotografiše.

Blizu Lester skvera, uperio je svoju 5D kameru ka mladoj beskućnici koja je ležala u vreći za spavanje pored kontejnera . „Spazila me je i krenula da viče, privlačeći pažnju prolaznika“ priseća se Džefriz.

„Mogao sam da se napravim kao da ništa nije bilo i produžim, a mogao sam da joj priđem i izvinim se“, objašnjava on. „Odabrao sam ovo drugo“.

Osamnaestogodišnjakinja čiji je izgled ukazivao na dugogodišnju upotrebu droga ispričala mu je svoju priču: roditelji su joj umrli, ostavili je bez doma i ona sada živi na ulicama Londona.

Ova priča ostavila je snažan utisak na Džefriza, bacajući akcenat na pitanje ulične fotografije – beskućnika, i definisalo njegov pristup fotografiji.

Nije želio da eksploatiše ove ljude ili „krade“ kadrove njihovih života kao što većina fotografa to čini, uzimajući u obzir da su beskućnici laka meta.

U želji da napravi intimne portrete, Džefriz je odlučio da pokuša da se poveže sa svakim od njih.

„Potrebno mi je da vidim emocije u osobi koju fotografišem“ kaže Li i dodaje: “Posebno gledam u oči ljudi. Kada vidim emociju, trudim se da je zabilježim kamerom“.

On se trudi da mu odnos sa njima bude neformalan i nikada ne zapisuje ništa – to budi sumnju. Voli da fotografiše ljude dok sa njima priča: „Pokušavam da uđem u njihov svijet“, kaže on: „Ostali prolaze kao da su beskućnici nevidljivi. Borim se sa strahom u nadi da će ljudi shvatiti da su ovi ljudi isti kao bilo ko drugi.“

Samouk u fotografiji i isključivo iz svojih resursa, Džefriz je koristio odmore kako bi otputovao u Los Anđeles, Las Vegas, Njujork, London, Pariz i Rim i nastavio svoju misiju.

„Kada razgovaram sa ovim ljudima, emocije me obuzmu, toliko da kada se vratim i gledam fotografije na svom računaru često počnem da plačem“ iskren je Li Džefriz.

Njegova strast prerasla je u životnu misiju. On koristi svoju fotografiju da privuče pažnju i sakupi sredstva za beskućnike. Poslijednje tri godine, osvojio je razne nagrade – treće i dva puta drugo mesto u godišnjem izboru magazina „Amaterski fotograf“ (Amateur Photographer). Svaku od nagrada, donirao je fondovima za brigu o beskućnicima.

Pored društvenih akcija, on svakog dana kupuje ručak čovjeku, koji je zbog smrzavanja izgubio prste na rukama i nogama.

Posljednjih mjeseci, njegove fotografije naročito su primjećene i „šeruju“ se viralno posredstvom Flikera, Fejsbuka i Tvitera.

Knjiga sa fotografijama će biti objavljena narednog mjeseca. „Ne mogu da promijenim živote ovih ljudi, ne mogu da mahnem čarobnim štapićem, ali to ne znači da fotografijama neću podići svijest i skrenuti pažnju na njihove probleme.“

Li Džefriz je fotograf iz Mančestera u Engleskoj a njegov rad možete pratiti ovdje .

Izvor: B92