Živi kao prije 1.000 godina (Foto) (Video)

Pavel Sapožnjikov ima 24 godine i sebe je stavio na jedan ogroman test… Naime, on će tokom osam mjeseci biti dio možda najzahtjevnijeg socio-psihološkog eksperimenta.

Do maja ove godine on će živjeti životom svojih predaka i to načinom kako se živjelo prije 1.100 godina, sa veoma malo, ili skoro nimalo kontakta sa ljudima.

Bez savremenih uređaja i komunikacije: Iako je projekat počeo još u septembru 2013. godine, o njemu se do sada nije čulo. Suština projekta je da Sapožnjikov živi u replici drevne kuće na način kako su to radili njihovi preci u srednjem vijeku, bez korištenja bilo kakvih savremenih uređaja niti bilo kakve komunikacije sa spoljnim svijetom.

“I ranije sam živio sam, tako da mi to neće predstavljati problem”, rekao je Sapožnjikov.

Ideja i projekat

Inače, “Projekat heroj”, kako je nazvan ovaj neobični eksperiment, je ideja Alekseja Ovčarenka, koji radi za agenciju “Ratobor”, a koja je poznata po sličnim eksperimentima.

Agencija “Ratobor” je osnovana 2006. godine i do sada je sprovela u djelo nekoliko sličnih projekata i eksperimenata, uglavnom vezanih za istorijske teme. Oni se na svoj način bore protiv savremene vizije svijeta i diktata po kojima se treba živjeti.

Veliki istorijski značaj

Ovčarenko i Sapožnjikov su počeli priču o eksperimentu oko godinu dana prije njegovog početka. Njih dvojica su se toliko zagrijala za projekat da su odlučila da ga moraju sprovesti u djelo.

Oni smatraju da je ovaj projekat od izuzetne važnosti, kako sa istorijskog, tako i sa psihološkog aspekta. Nadaju se da će tokom svih ovih mjeseci uspjeti da uoče socio-psihološke promjene u osobi i njenom karakteru, ali da će dokazati kako su podrška drugih i kontakt s ljudima važni za normalan razvoj osobe.

Izolovano područje uz šumu

Vremenski okvir od osam mjeseci izabran je zato što je to sasvim dovoljno da se testiraju određene hipoteze, ali nije suviše dugo za Sapožnjikova, jer u suprotnom cijeli projekat ne bi imao smisla. Zima je upravo godišnje doba koje su izabrali kao najzahtjevnije za opstanak u divljini.

Imanje, tj. drvena koliba sa štalom nalazi se u izolovanom području, neposredno uz šumu.

Stroga pravila: Koliba je izgrađena na isti način kako su to radili njihovi preci prije 1.000 godina. Na samom imanju, pored kuće, nalazi se štala, objekat za sušenje mesa te spoljni toalet.

Pravila projekta su vrlo jasna – samo autentična oruđa, suđe, oprema i hrana koji su korišteni i prije 1.000 godinu mogu biti korišteni tokom projekta.

Sapožnjikov je dobio samo ograničene zalihe žitarica, a ostalu hranu mora sam da nabavi, odnosno da ide u lov i ribolov, a odlazak u šumu mu je dozvoljen samo zbog lova, jer inače sve vrijeme mora da boravi na imanju.

Mora se oslanjati samo na sebe

Komunikacija sa drugima je potpuno zabranjena, osim tzv. otvorenih dana, kada Sapožnjikov razmjenjuje svoja iskustva sa timom, naučnicima i ekspertima koji nadziru ovaj projekat.

Dozvolu za napuštanje imanja ima samo u slučaju da je zaista životno ugrožen, odnosno ako slomi nogu ili ruku, ili u slučaju neke ozbiljne infekcije koja zahtijeva doktorsku intervenciju, a kao signal za hitnu intervenciju koristi rog kojim doziva pomoć.

U slučaju nekih drugih bolesti, poput prehlade ili gripa, on nastavlja da živi na imanju, kao što su to radili i ljudi u prošlosti. Ono što je bitno naglasiti jeste da se Sapožnjikov mora pridržavati svih pravila kako bi sam projekat imao naučni kredibilitet. Inače, i suština projekta je da se iz života isključe svi spoljni faktori i da se čovjek oslanja na samog sebe, koliko god je to moguće.

Odrastao u savremenom svijetu

Sapožnjikov je izabran upravo zato što nikada ranije nije imao prilike da se susretne sa sličnim načinom života. On je mladi čovjek, rođen i odrastao u savremenom svijetu i ovakvi životni uslovi su mu nepoznati. Kako bi se što bolje pripremio, mjesecima je sakupljao informacije i vježbao drevne vještine.

“Teško da se ovakav način života može nazvati komfornim, posebno za osobu rođenu i odraslu u savremenom svijetu. Ali, za obučenu osobu, koja je naučila da koristi drevne vještine, to je sasvim moguće i izvodljivo”, navedeno je na sajtu “Ratobora”.

Težak način života

Kao dio projekta, Sapožnjikovu je dozvoljeno da uz pomoć kamere i laptopa opiše jedan svoj tipični dan. Sav materijal koji on napiše objavljuje se na blogu.

Na slikama se može vidjeti njegov način života, mračna i hladna kuća, prastari način osvjetljavanja prostorije, tj. komadić fitilja koji pluta na ulju, zatim vidi se i kalendar koji pravi, a koji se sastoji od recki na drvetu.

Noću liježe tako što se sav umota u krpe koje ima na raspolaganju, a posebno noge, koje su najizloženije.

Na imanju ima i stoke koju obilazi čim ustane. Kozu svako jutro mora da pomuze, kako bi imao šta da doručkuje. Svu hranu sprema na ognjištu, a vodu donosi sa izvora.

Najviše vremena za spremanje obroka

Kada su nastupili hladniji dani, bio je primoran da cijelu kuću izoluje, tako što je đubre od stoke lijepio sa spoljne strane, kako hladan vazduh ne bi prodirao unutra. Ostatak dana provodi radeći fizičke poslove, sve dok ne padne mrak i ode u krevet.

Začuđujuće je koliko vremena potroši na spremanje samo jednog obroka, jer prvo treba da ga ulovi, zatim odere i očisti, a tek onda ispeče na ognjištu. Uz sav posao koji obavi tokom dana bude toliko iscrpljen da liježe prilično rano, ali i ustaje rano.

Ima nevjerovatnu volju

Sapožnjikov je proteklih mjeseci naučio kako da hrani kokoške, od kojih dobija jaja, a s vremena na vrijeme, uhvati pticu, koju poput pravog mesara sredi i ispeče. Ipak, najdraže mu je kada vidi da kokoške nose jaja, jer je to možda i jedino jelo koje ga obraduje.

Kada želi da se okupa ili opere veš, tada na vatri zagrijava kamenje, koje onda ubaci u hladnu vodu, koja se od toplote kamenja brzo ugrije.

Potrebna je nevjerovatna volja i odlučnost da se neko, ko je rođen i odrastao u urbanoj sredini, odluči da svojevoljno pristupi jednom ovakvom eksperimentu. Na kraju, nadamo se da će Sapožnjikov izdržati do maja te da njegov projekat neće biti uzaludan.

Izvor: Nezavisne