Žvakaća guma kao dio svjetske istorije

Žvakaća guma je dostupna u raznim bojama, oblicima i ukusima. Žvake sa ekstraktima mente i raznog voća, sa i bez šećera, one koje izbjeljuju zube i one koje pomažu u odvikavanju od pušenja…

Časopis ‘New York Sun’ je davne 1890. pisao: “Novotarija se toliko proširila da je nemoguće sresti ženu ili muškaraca koji ne žvaću, u pozorištu, u crkvi, u tramvaju, na ulici, i to uprkos tome što je žvakanje, u suštini, vulgaran užitak, naročito u javnosti. Otkriva loše manire, oduzima dostojanstvo.”

Sam čin žvakanja otvorenim ili zatvorenim ustima svakako ne doprinosi estetskom izgledu, te godinama nije pripadao bontonu, ali vulgarna ili ne, žvakaća guma se zadržala do današnjih dana.

Istorijat žvakaćih guma

Iako možda mislite da je žvakaća guma proizvod modernog doba, njeni korijeni sežu u neke druge, drevne civilizacije.

Ljudi širom svijeta žvakali su prirodne sirovine stotinama godina unazad.

Stari Grci su žvakali mastiku vijekovima. Ova supstanca se formira od smole koja se nalazi u kori drveta mastike koja raste uglavnom u Grčkoj i Turskoj.  Grkinje su rado žvakale mastiku kako bi očistile zube i osvježile dah slatkastim mirisom smole.

Indijanci Nove Engleske su naučili američke koloniste da ugase žeđ žvakanjem smole koja se formira na isječenoj kori drveta smreke.

Svi su žvakali iz istih razloga, uglavnom onih zbog kojih se i danas žvaće žvaka – da bi se zavarala glad ili žeđ, kao zubna higijena, za osvježenje usta i daha.

John Bacon Curtis je 1848. na tržište izbacio žvakaću gumu od soka omorike. U kuhinjskim loncima svoje žene John je iskuvavao smolasti sok, potom ga izlivao u hladnu vodu, da bi se stvrdnuo. Godine 1850. svom proizvodu je dodao parafin i šećer. Žvakaća guma je tada postala mnogo ukusnija i popularnija.

Žvakaću gumu, međutim, prvi je zvanično patentirao William Finley Semple 1869, mada njegov proizvod nikad nije dospio na tržište, a prvu mašinu za proizvodnju žvakaćih guma je patentirao Thomas Adams 1871. godine.

Adams je miješajući čiklu, supstancu dobijenu od drveta ebanovine ili sapote, stvorio prvu komercijalnu žvakaću gumu, pod imenom tutti frutti. Prodavao ih je u automatima postavljenim na jednoj stanici podzemne željeznice New Yorka.

Adams je umro bogat 1905. godine, ostavivši za sobom proizvod koji će uvijek imati posebno mjesto u istoriji Amerike.

Godinu dana poslije Adamsove smrti, na tržištu se pojavila nova vrsta žvakaće gume, ona od koje mogu da se prave baloni. Bila je otkriće Franka Fleera i njome su svi bili oduševljeni.

Ubrzo su počela i takmičenja u duvanju balona. Prema Ginisovoj knjizi rekorda, najveći balon je napravila izvjesna Suzan Montgomery iz Kalifornije, 1994. godine, i to prečnika 58,5 centimetara.

Kad je za vrijeme Drugog svjetskog rata žvakaća guma dodata vojničkim obrocima, 150 milijardi ih je otišlo “u svijet”, jer su američki vojnici dijelili popularne “žvake” ljudima od Evrope, preko Afrike, do Azije.

Žvakaća guma danas

Danas, gumena baza se pravi od vještačke sirovine, lateksa, i dijeli se na dvije glavne kategorije, žvakaća guma i balon guma, koja je elastičnija.

Većina žvakaćih guma se proizvodi od najfinijeg praha šećerne trske, šećerne repe i kukuruznog sirupa. Žvakaća guma je dostupna u raznim bojama, oblicima i ukusima.

Žvake sa ekstraktima mente i raznog voća, sa i bez šećera, one koje izbeljuju zube i one koje pomažu odvikavaju od pušenja…

Samo u SAD se proizvodi i kupuje više od hiljadu vrsta.

Njihova svojstva prate današnji način života potrošača i njihove specifičnosti. Kako se način života mijenja, žvakaće gume se više ne tretiraju samo kao slatkiši. Prema nekim istraživanjima, žvakanje ne samo da pomaže u poboljšavanju oralnog zdravlja, već može da pomogne tokom dijete i regulisanja tjelesne težine, a žvaće se i radi bolje fokusiranosti, koncentracije i budnosti, ili radi umanjenja stresa.

Ljudi ih žvaću više kada su nervozni i u teškim i tjeskobnim trenucima. U svijetu, u kojem tjeskoba stalno vreba i napetost ne popušta, za žvakaću gumu nema zime.

Svjetska industrija žvakaćih guma danas je vrijedna oko 19 milijardi dolara, a samo američka skoro tri milijarde.

Banjaluka.com