Miškovića hranili ćevapima u šahtu

Biznismen Miroslav Mišković prvi put je progovorio o otmici iz 2001. godine, kada su ga kidnapovali pripadnici “zemunskog klana”.

Mišković je otkrio kako su izgledali svi detalji od trenutka kada su mu otmičari prepriječili put, u svojoj knjizi “Ja, tajkun”.

“U ponedeljak, 9. aprila 2001, u 8.15 ujutro, u blizini “Geneksove” zgrade u kojoj se tada nalazilo sjedište “Delte”, bio sam otet iz automobila. Dolazio sam na posao i otprilike na dvjesta metara od garaže jedan tamnoplavi “audi” preprečio je put mom autu” – navodi Mišković.

On se prisjeća da su iz “audija” izašla trojica muškaraca sa fantomkama, naoružani automatskim puškama.

“Četvrti otmičar ostao je za volanom. Jedan je otvorio vrata mog vozača, drugi moja. Počeli su da nas izvlače iz kola. Pokušao sam da se odbranim, ali dobio sam najprije nekoliko udaraca u grudi, a onda i jedan u potiljak” – navodi Mišković.

Kako kaže, ugurali su ga u svoj auto i stavili mu ljepljivu traku preko očiju i usta. Potom su ga odvezli na nepoznatu lokaciju.

“Čuo sam kako otvaraju gvozdeni poklopac od šahta. Morao sam da se spustim u kanal za popravku automobila, a onda i u šaht na njegovom dnu. Spustio sam se metalnim merdevinama. Neko od njih sišao je sa mnom, a onda sam ga čuo kako se penje nazad i zatvara poklopac šahta. Prostorija je bila minijaturna, možda metar sa metar. Odozgo je kapala voda” – prisjeća se biznismen.

Priznaje da su se otmičari korektno ponašali i da je u šahtu bilo užasno hladno.

“Kad sam se požalio, doneli su mi bijele pletene čarape. Nešto kasnije i dva ćebeta. Donosili su mi vodu u flaši. Jedan od kidnapera govorio je bosanskim akcentom. Htjeli su da pomislim kako traže pare za Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Ali nisu to baš najvještije radili” – objavio je Mišković.

Biznismen je u svojoj ispovijesti dodao da je tražio da jede, a oni su mu donijeli banjalučke ćevape u lepinji.

Kako je dalje naveo, u zatočeništvu je proveo 18 časova, kada su ga poslije isplate otkupa od sedam miliona pustili.

“Otmičari su mi dali kapu jer je padala kiša i deset evra, da bih mogao da platim taksi, jer sam bio bez ičega, bez dokumenata, telefona i novca. Pomislih, kakav posao: uzeli su mi sedam miliona maraka, a ostavili deset za taksi” – prisjeća se jedan od najbogatijih Srba.

Izvor: Agencije